Chapter 50

  Šimun, Sin Onijin, veliki svećenik, za svoga je života popravio Dom, u svoje je vrijeme učvrstio Hram.

 Položio temelje dvostruke visine i visoka kruništa oko Svetišta.

 U njegovo je vrijeme vodeno spremište iskopano, jezero poput mora golemo.

 U brizi da narod izbavi od propasti, utvrdio je grad protiv opsade.

 Kako li krasan bješe, okružen gomilom ljudi, kad bi izašao iza zastora Doma?

 Kao zvijezda Danica među oblacima i kao mjesec pun;

 kao sunce koje obasjava Hram Svevišnjega i kao sjajna duga na blistavim oblacima;

 kao ruža u proljetne dane i kao ljiljan kraj izvora; kao grana tamjanova za žara ljetnoga

 i kao plamen i kad u kadionici; kao vrč od kovana zlata, optočen mnogovrsnim dragim kamenjem;

 kao maslina puna plodova i kao čempres što se diže u oblake.

 Kad bi na se metnuo krasnu odjeću i obukao se u divne haljine, i kad bi se uspinjao na sveti žrtvenik i ispunio trijem Svetišta svojim veličanstvom;

 kad je primao žrtvene dijelove iz ruku svećenika, a sam stajao kod ognjišta oltarskog okružen vijencem braće svoje kao mladi cedar libanonski: okruživahu ga kao grane palmove

 svi sinovi Aronovi u slavi svojoj, sa prinosima Gospodnjim na rukama, pred svim zborom Izraelovim.

 Dok je on vršio službu kod oltara, prinosili su po redu prinose Svevišnjem, Svevladaru;

 pružio bi ruku svoju za posudom i prolio soka od grožđa, izlivši ga na podnožje oltarsko za ugodni miris Svevišnjem Kralju svega.

 Klicali bi tad sinovi Aronovi i trubili u trublje od tučene kovine i ječali jekom silnom u spomen pred Svevišnjim.

 I tada bi sav narod odjednom pao na zemlju ničice da se pokloni Gospodu, Svevladaru, Bogu Svevišnjem.

 A pjevači bi zapjevali pjesme hvalbenice: sladak bijaše zvuk mnoštva tih glasova,

 dok se narod utjecao Bogu Svevišnjem moleći se pred Milosrdnim dok se ne bi svršila služba Gospodnja i obred priveo kraju.

 Potom bi sišao i podigao ruke svoje nad svim zborom sinova Izraelovih da blagoslov Gospodnji svojim usnama izusti i prodiči se njegovim imenom.

 I još jednom svi bi pali ničice da prime blagoslov Svevišnjeg.

 A sada blagoslovite Boga svemira, koji čini čudesa svagdje, koji uzdiže naše dane od utrobe majčine i čini s nama po milosti svojoj.

 On neka nam dadne radosno srce i podari mir našem vremenu, u Izraelu, na vijeke vijekova.

 Neka milost njegova bude trajno s nama i neka nas u naše vrijeme izbavi.

 Na dva se naroda gnuša moja duša, a treći i nije narod:

 na žitelje Seirske gore i na Filistejce i na ludi puk koji živi u Šekemu.

 Pouku u mudrosti i znanosti zapisao je u knjigu ovu Isus, sin Sirahov, Eleazar, iz Jeruzalema, koji je kao kišu izlio mudrost svojeg srca.

 Blago čovjeku koji o ovome razmišlja i primajući to k srcu postaje mudar.

 Bude li postupao prema tome, u svemu će biti moćan, jer je svjetlost Gospodnja njegov put.